12. aprila 1961, prema beskonačnosti i dalje

0
12. aprila 1961. godine
- Oglas -

12. aprila 1961. godine, datum koji će postati epohalan u ljudskoj istoriji. Od tog dana više ništa neće biti isto, jer poznati svijet više neće biti isti kao prije.

U milenijskoj istoriji čovjeka postoje likovi koji marka u plamenu, dajući mu novo značenje, usmjeravajući ga u smjeru gdje niko, do tada, mogao je zamisliti da može ići. Postoje likovi koji su svojom hrabrošću to otvorili tutti, do tada, smatrali su neprohodnim. Na hipotetičkom postolju, u milenijumskoj istoriji čovjeka, mjesto je rezervirano isključivo za njega. Njegovo ime je Jurij Gagarin.


Jurij Gagarin započeo je sastanak sa istorijom tačno 12. aprila 1961. godine u svojoj svemirskoj letjelici Vostok 1. Iz Moskve je započela trka čovjeka prema Svemiru, prema prevladavanju zemaljskih i ljudskih granica. Bila je to želja da se pokaže da čovjekova inteligencija nema ograničenja kao što prostor nema ograničenja. Jurij Gagarin bio je u toj svemirskoj letjelici koja je na polasku pljunuo je vatru doći do neba, prema beskonačnosti i dalje.

Svijet podijeljen na dva dijela

1961. svijet je podijeljen na dva dijela. Dva suprotna bloka, naoružani jedni protiv drugih. Sovjetski Savez i Sjedinjene Države izazivali su jedni druge u ludoj i neprekidnoj trci, cilj: dominirati svijetom. Osvajanje svemira bilo bi ogromna sonda, u smislu imidža, za sovjetsku propagandu. Jurij Gagarin bio je samo mali točak u ovom ludom mehanizmu. Važan je bio konačni rezultat, ako je neko bio žrtva tog eksperimenta, strpljenje. Nakon nekog vremena neko drugi bi zauzeo njegovo mjesto za novi pokušaj. 

- Oglas -
- Oglas -

Je li bio svjestan toga? Nije poznato. Ono što je sigurno jeste da je Gagarin želio postati vječan. Da bi postao vječan, morao je ući u Vječnost kroz svoja ulazna vrata. Izaziva je. Otvori ga svojim brodom. Znao je da će mu, ako stvari ne budu išle onako kako su se svi nadali, i dalje biti mjesto u ljudskoj istoriji. Ali to bi bilo mnogo manje mjesto, ono rezervirano za poražene, odvažne, hrabre, ali ipak poražene. I njega je bio potpuno svjestan kad je krenuo pješice da se spremi za nastavak vaša svemirski brod. Znao je da se to može pretvoriti u njegovo posljednje putovanje. To nebo kojem se oduvijek divio sa zemlje moglo bi postati njegov grob. Ali on je ipak otišao.

12. aprila 1961. godine

Bezvremenska ikona

Ako ga nakon šezdeset godina slavimo kao ikonu, to je zato što je njegov život bio ikoničan. Had samo dvadeset i sedam godina kada nam je rekao da je Zemlja, gledana odozgo, sva plava. Njegova je Zemlja ležala, manja od lopte za golf. Zamišljamo ga licem naslonjenim na igla da bi razmišljao beskrajna vječnost. U tim trenucima na pamet će doći i maštarije o djetetu Juriju, dok je razmišljao o zvijezdama u svojoj spavaćoj sobi, možda ih zamišljajući kao pjege na nebu.

Imao je samo trideset četiri kada je poginuo u avionskoj nesreći. Dotakla ga je vrsta tragične odmazde. On, prvi čovjek koji je u svemirskoj letjelici preletio kopnene granice, preminuo je nakon a trivijalno pad aviona, tokom trening leta. Zahvaljujući njemu, njegovoj hrabrosti, njegovoj želji beskonačno izazvatibeskonačnost, naučna fantastika je postala nauka. Takođe za ovo, za to njegovo putovanje nezaboravan, koja je trajala manje od dva sata, Jurij Gagarin je nezaboravan.

- Oglas -

OSTAVITE KOMENTAR

Unesite svoj komentar!
Molimo unesite svoje ime ovdje

Ova stranica koristi Akismet za smanjenje neželjene pošte. Saznajte kako se obrađuju vaši podaci.