Sve najbolje Maestrone za Vašu 81 godinu
"Sve najbolje, Maestrone 80 + 1 želi vam čestitati. Ali pitam se: Za a maestro riječi, što se može napisati u originalu na njegov rođendan?
Probabilmente Ništa. Ili možda tako. Tanto sastavljen od više od 40 godina "izbornih afiniteta".
Tanto koji izgleda poput audio kasete koja se premotava i vraća u prošlost.
Zapravo je sve počelo iz audio kasete u kojoj su se nalazile vaše najljepše pjesme.
Odrasli smo pomalo zajedno. Vi, koji ste kao mladi kantautor postepeno postajali sve veći i veći
i slave i ja, koji sam kao tinejdžer naučio vaše pjesme napamet, otkrio da sam lažov neprežaljen.
Odrastao sam učeći o vašim mitovima koji su, malo po malo, postali moji.
Oboje smo rođeni u junu i imamo istu fudbalsku vjeru. Što se tiče politike, čak i među mnogim razočaranjima, još uvijek postoji gotovo apsolutni kulturni afinitet.
Dragi Francesco, toliko sam ti dužan, kao i milioni drugih ljudi iz najmanje tri generacije, jer toliko si nam dao svojom muzikom.
Riječi su drago kamenje, ali samo rijetki znaju kako ih natjerati da zasjaju. Rijetki poznaju umjetnost pisanja. Rijetki to znaju kao vi.
Vraćajući se unazad u pamćenje, evo nekoliko naslova pjesama sadržanih u čuvenoj audio kaseti, koje ljubomorno čuvam kao relikviju:
Strana A
Bog je mrtav
Auschwitz
Starac i dijete
Lokomotiva
Eskimo
U penziji
Otrovani
Strana B
Nećemo biti tamo
U smrti SF-a (Pjesma za prijatelja)
Korijeni
Gradić
Pjesma od dvanaest mjeseci
Pjesma Portugalke
Mala nesretna priča
Pozdrav majstore. Snažne emocije vaših riječi
Prvo, taj neprekidni tok bilješki i riječi koji su počeli nalaziti svoje mjesto u mom umu, sve dok nije postao nešto dublje.
Nešto što je ušlo unutra i nesvjesno počelo biti dio mene.
Nešto što je dolazilo izvana, ali činilo se da je to oduvijek bilo dio moje prirode.
To je bila vaša sposobnost da pričate priče, opisujući njihove emocije, čak i prije svega one najintimnije, one koje se ni ne ispričaju najboljem prijatelju.
Vaša SOBE SVAKODNEVNOG ŽIVOTA, što su i postali čak i naš svakodnevni život sa svim njihovim nijansama. Malo bijele, malo crne i beskrajne nijanse sive boje koje obojavaju naš život.
"Čujem to iza zida koji propušta svaki zvuk,
gotovo loš miris hrane,
Vidim to u svjetlu kojeg se i ja dobro sjećam
prigušene žarulje, one sa trideset svijeća,
među namještajem koji nikada nije vidio drugi sjaj,
stare novine i uglovi prašine i mirisa,
među korištenim i čudnim zvukovima njegovih svakodnevnih rituala:
jedi, raščisti, pa operi posuđe i ruke ".
Fragment iz “Pensionato” Francesco Guccini
Svoju kuću. Tvoji korijeni
„Kuća na kraju večeri
Mračno i tiho stoji
Dišite čist, lagan zrak
I čujete glasove možda drugog doba
I čujete glasove možda drugog doba
Kuća na rubu sjećanja
Uvijek isti, kakav znate
I tamo tražite svoje korijene
Ako želite razumjeti dušu koju imate
Ako želite razumjeti dušu koju imate "
Fragment iz "Koreni" Francesco Guccini
Iznad svega, želio bih vam zahvaliti na jednoj stvari, što ste uvijek ostali sami.
Povezano s vašim KORIJENIMA, s vašim rodnim mjestima, kao i sa vašim idealima.
Pretpostavljam da sada svoj rođendan slavite s ljudima do kojih vam je najviše stalo.
Između jednog i drugog poziva prijatelja, rođaka, kolege tekstopisci, izabrani činovi.
Novinari koji će vas, čineći izvanredan napor mašte, pitati kakav je osjećaj u 81. godini, nakon što smo vas pitali prošle godine kada ste smanjili legendarni prag od 80.
I sve to u apsolutnom spokoju vaše mitske Pavane. Tamo gdje nastavljate slušati neprestani i nepromjenjivi zvuk Limentre, koji prati vaše riječi i vaše misli.
Srdačan pozdrav i sastanimo se za sljedeću priliku, možda da razgovaramo o vašoj novoj knjizi.
Pozdrav majstore. I hvala
"Uvjerenje da ti tekstovi,
posebno kada su izašli iz pera Francesca Guccinija,
može autonomno i sa dobrim razlogom
smjestiti se u pjesničku panoramu talijanskog dvadesetog stoljeća...
Tim više u našem teškom vremenu,
koji od riječi izrađuje instrumente nasilja ili laži
ili simulakra praznine, Guccinijeva etika riječi
može barem zapaliti nadu u tu diskreciju
a koherentnost može biti nešto drugo osim utopije. "
Preuzeto iz Uvoda autora "Pjesme" di Gabriella Fenocchio Ed Bompiani Previdi
Potpisano
Tip izgubljen iza oblaka i poezije
Članak Stefana Vorija
