Ovo ne želi biti još jedna dosadna studija koja se buni protiv Juventusa, ali želi pokušati razjasniti, uz moguću razumnost, neki odlomci ne samo priče nego i talijanskog profesionalnog nogometnog sustava u kojem je klub Juventus imao vodeću ulogu i pionir skandala.
Eskalacija TV serije, u kojoj sam namjerno izostavio Superlige, penale i Marshallove planove.
Ograničio sam se na opipljivo i provjerljivo.
Juventus je jedini talijanski klub koji je izravno umiješan u sve velike skandale u posljednjih 30 godina.
Prvo poglavlje otvara se 90-ih godina gdje "zlouporaba droga nije bila kažnjiva zakonom u relevantno vrijeme", isto zlostavljanje koje izvorno nije umanjilo izvedbu, ali koje se s vremenom oblikovalo “kao kazneno djelo sportske prijevare ukidanjem oslobađajuće presude Prizivni sud". Učinak presude bila bi, dakle, potreba za provođenjem novog suđenja do kojeg, međutim, neće doći jer je u međuvremenu nastupila zastara kaznenog djela.
Godine prolaze i dolazimo do sredine 2000-ih i otvara se drugo poglavlje u kojem političko sportsko uvjetovanje eksplodira u svom najboljem obliku. Calciopoli. 19 izmijenjenih utakmica u izvedbi i rezultatu ukazujući na skandal u kojem je “… bili su uključeni profesionalni klubovi, suci, pomoćnici i brojni menadžeri, kako iz istih klubova tako i iz glavnih talijanskih nogometnih tijela. Momčadi koje je 2006. osudilo sportsko pravosuđe bile su Fiorentina, Juventus, Lazio i Milan u prvoj kategoriji te Arezzo i Reggina u drugoj.
Klub koji je najviše pogođen sportskim pravnim sustavom bio je Juventus, proglašen krivim za «vrstu delikta udruživanja» - pojam koji u to vrijeme nije bio predviđen u talijanskom sportskom pravnom sustavu, ali koji je Savezni sud osudio kao kršenje članka 6 tadašnjeg Zakonika o sportskom pravosuđu koji se odnosi na slučajeve «sportskog prekršaja» - kasnije prevedenog u «strukturirani prekršaj…».
U tom kontekstu treba pažljivije analizirati lik menadžera Luciana Moggija koji je poprimio formu Deus ex Machina kulturnog načina upravljanja sportskim klubovima, odnosa prema igračima, odnosa prema tužiteljima koji su uvjetovali cijeli svijet nogometa.
Treće i posljednje (nadajmo se) poglavlje stiže prije nekoliko tjedana, a Juventus je uvijek u prvom redu. 15 kaznenih bodova koji proizlaze iz presude Saveznog prizivnog suda FIGC-a u kojoj su istaknuti "... Ozbiljan, opetovan i dugotrajan prekršaj.." nakon sustavnog upravljanja kapitalnim dobicima koji se koristi ne samo kao strukturna komponenta korporativne bilance, već i kao alat za preusmjeravanje sportskih rezultata.
Presudi kojoj prethode ostavke, zamjene, posredna priznanja krivnje i nakon čega slijede izjave o žalbama.
Upravo već.
U ovom okviru u kojem se sportski klub uspio kretati i delegitimirati zavist drugih nema nikakve veze s tim, niti strastvena podrška navijača koji pokušava braniti boje, postoji koliko god je to moguće samo analiza činjenica i njihovih posljedica.
U tom okviru nema prostora za sve protiv svih.
U tom okviru moramo imati hrabrosti razumjeti i promijeniti se bez straha od gubitka nacionalne i međunarodne važnosti. Jer ako se nogomet boji gubitka velikog protagonista i srodnih industrija koje stvara u isto vrijeme, mora razumjeti ozbiljnu opasnost u koju se izlaže jer gubi vjerodostojnost samog sustava.
Ovim radnjama, onima razumijevanja i odlukama, treba dati lucidnost i ostaviti ih bezbrižnim sportski bar u kojem je profesionalni nogomet konfiguriran kao jednostavan rezultat za odabir svakog dana u tjednu (do sada).
L'articolo S pravne strane… Iz Sport rođen.
