Ruke podignute prema nebu, trka prema ljudima, stisnute šake, oduševljeni osmijeh.
Svi ga se takvog sjećamo
Sjećamo se prvaka koji je u vruće ljeto ranih 80-ih ušao u srce cijele nacije i nikada više nije izašao.
Da ostanem tamo. Zauvijek.
Sječamo se Paolo Rossi, napadač svih i nikoga, talijanski prvak.
A tko je talijanski prvak, ponosno nosi scudetto, onaj trobojni, na svakom terenu, ponosan na svoju pobjedu i svoj cilj. Jer da moramo opisivati Pablita, to bismo činili noseći dres reprezentacije, a ne onaj Lanerossi Vicenze ili Juventusa.
La Plavi dres, a tu je trobojnica uvijek tu.
Rijetki, rijetki imaju tu privilegiju.
Jer ovo je ono o čemu govorimo, privilegija.
On, Baggio, Reci nam, Koncentriran sam na emocije, jedinstvo, strast i magiju.
Emocija cilja i unija zemlje koja je uvijek podijeljena, strast koja se ne poistovjećuje sa zvonikom već s plavetnilom, čarolija jedno ljeto slaviti i ne zaboraviti.
Sve dok nam to netko neće reći kao jedno od najuzbudljivijih ljeta ikad, ono koje je talijanski nogomet lansiralo u orbitu u kojoj je ostao još dvadeset godina, sve do uspomene na nasmijanog i odlučnog dječaka koji je zajedno sa svojim suborcima stavio najljepše zemlja na svijetu na vrhu svijeta.
Dok se sve ovo ne dogodi, Paul Pablito Rossi nastavit će podizati ruke, stisnuti šake i podsjetit će nas kako je dobro osjećati se Talijanom.
L'articolo Paolo Rossi, prvak Italije Iz Sport rođen.
