La zone udobnosti to je onaj prostor u kojem se osjećamo ugodno i relativno sigurno. To nije samo fizički prostor, on ga također uključuje forma mentis i, naravno, emocionalno raspoloženje. Stoga svi imamo zonu emocionalne udobnosti u kojoj provodimo većinu vremena.
Šta je emocionalna udobnost?
Emocionalna udobnost je osjećaj blagostanja, osjećaj lagodnosti u okruženju i sa samim sobom. Podrazumijeva prevladavanje ugodnih i općenito pozitivnih emocija, ali bez zapadanja u ekstreme kao što je euforija, iako mogu postojati i negativne emocije na koje smo navikli, toliko da je njihov remetilački učinak smanjen.
Iskustvo te emocionalne udobnosti ključno je za uspostavljanje veza s drugim ljudima. Tek kada se osjećamo sigurno i uživamo u određenoj emocionalnoj ravnoteži, možemo se otvoriti i uspostaviti autentične odnose s drugima.
Emocionalna udobnost je također osnova naših sposobnosti. Održavanje osnovnog emocionalnog stanja omogućava nam da se fokusiramo na zadatke koje moramo obaviti, tako da emocije ne postanu prepreka, već fasilitator aktivnosti. Ali nije sve tako savršeno. Život u zoni emocionalne udobnosti ima i nedostatke.
Što više emocija osjećamo, postajemo otporniji
Zona emocionalne udobnosti sastoji se od niza afektivnih stanja koja ostaju manje-više stabilna. To znači da ne poboljšava emocionalna granularnost, što je sposobnost doživljavanja i prepoznavanja širokog spektra emocija i osjećaja.
U stvari, doživljavanje različitih afektivnih stanja, čak i onih neugodnih, omogućava nam da budemo efikasniji u upravljanju svojim emocijama i sprečava nas da usvojimo destruktivne strategije za suočavanje sa situacijama koje nas obuzimaju, što su potvrdili psiholozi George Mason University. U svojoj studiji otkrili su da ljudi koji mogu otkriti i razumjeti svoje emocije rjeđe pribjegavaju drogama, alkoholu ili višku hrane, koristeći ih kao ventile za oslobađanje od napetosti.
Druge studije provedene na Univerzitetu Kentucky potvrdile su da ljudi s emocionalnom granularnošću pokazuju veću samokontrolu i manje je vjerovatno da će reagirati agresivno na teške okolnosti, čak i ako su bili jako ljuti. U osnovi, mogućnost isprobavanja širokog spektra emocije i osjećaji važan je pokazatelj otpornosti i emocionalne samokontrole koji nam pomaže da se nosimo s preprekama bez kolapsa.
Zamka zone emocionalne udobnosti
Zona emocionalne udobnosti takođe stvara još jednu zamku za nas:iskustveno izbegavanje. Kada se osjećamo previše ugodno s određenim afektivnim stanjima, možemo početi izbjegavati situacije koje u nama stvaraju "neprijatne" emocije, kako bismo na kraju postali "robovi" emocija, situacija ili misli koje pokušavamo izbjeći po svaku cijenu.
Ironično, iskustveno izbjegavanje na kraju podstiče anksioznost koju bi trebalo eliminirati jer kada pokušavamo pobjeći, poreći ili potisnuti neugodne osjećaje ili senzacije, ono što zapravo radimo je stvaranje unutrašnjeg bojnog polja. Kao da sami sebi objavljujemo rat. Stvaramo duboku unutrašnju napetost. I u tom kontekstu nema pobjednika, postoji samo jedan gubitnik: mi sami.
Zaista, korištenje iskustvenog izbjegavanja za suočavanje sa stresnim životnim situacijama povezano je s nekoliko zdravstvenih problema, fizičkih i psihičkih. Psiholozi iz Stanford University otkrili su da ove strategije na kraju smanjuju pozitivne efekte olakšavanjem negativnog raspoloženja, u poređenju sa asertivnijim strategijama evaluacije i suočavanja.
Izađite iz zone emocionalne udobnosti bez gubitka ravnoteže
Očigledno se ne radi o tome da postanemo mazohisti, ali moramo prihvatiti da u toku života moramo proći kroz različita iskustva da bismo rasli. Neki će biti prijatni, neki neće. Držanje naše zone emocionalne udobnosti neće nam omogućiti da u potpunosti doživimo ta iskustva, učimo iz njih i izađemo iz njih ojačani.
Razumljivo je da, kada se suočimo s neugodnom situacijom, pokušavamo je poreći ili pobjeći tako što ćemo se skloniti u svoju emocionalnu zonu udobnosti, ali ova strategija izbjegavanja samo će nam poslužiti da postanemo rigidniji i netolerantniji ljudi, sve manje sposobni da se suočimo s neočekivano u životu.
Kako se ne bismo previše navikli na zonu emocionalne udobnosti, s vremena na vrijeme možemo izaći iz nje tako što ćemo se odvažiti na nove izazove. Progresivno izlaganje sebe, u kontrolisanom okruženju, iskustvima koja izazivaju neki strah, nesigurnost ili anksioznost nije negativno. Naprotiv, pomoći će nam da se upoznamo s tim emocijama i s posljedičnim fiziološkim reakcijama kako bismo se u budućnosti mogli bolje nositi s njima.
U stvarnosti, tajna leži u sve više širenju zone emocionalne udobnosti, tako da se ne osjećamo pretjerano neugodno zbog afektivnih stanja koja se tradicionalno opisuju kao negativna, već da ih prihvatimo i shvatimo da su neophodna kao i pozitivne emocije koje pokušavamo. da nas zgrabi.
Izvori:
Feldman, L. et. Al. (2015) Raspakivanje diferencijacije emocija Transformisanje neprijatnog iskustva uočavanjem razlika u negativnosti. Current Directions in Psychological Science; 24 (1): 10-16.
Ribnjak, RS et. Al. (2012) Diferencijacija emocija ublažava agresivne tendencije kod ljutih ljudi: Dnevna analiza dnevnika. emocija; 12 (2): 326-337.
Gross, JJ & John, OP (2003) Individualne razlike u dva procesa regulacije emocija: implikacije na afekt, odnose i dobrobit. J Pers Soc; 85 (2): 348-362.
Ulaz Zona emocionalne udobnosti, taj udoban prostor u kojem se ništa ne dešava objavljeno je prvo u Kutak psihologije.
