Pelé, kad je fudbal bio samba i radost. Nedjeljnu večer na televiziji polepšao je uzbudljiv susret s jednim od najvećih sportista svake ere: Edson Arantes do Nascimento, za sve Pelé.
Srećom, još uvijek se naziru lijepa televizija, gdje nema svađe i ne vrijeđa se jedni druge, gdje se ne traže srodne duše, gdje se ne premješta po naredbi, možda neposredno prije oglašavanja. "Koliko je sati"Već je godinama emisija u kojoj se informacije isprepliću sa zabavom, uvijek graciozno i sa pravim tonovima glas. Jučer navečer, tačno u emisiji koju je vodio Fabio Fazio, gledaoci su dobili iznenađenje dobrodošlice.
U vezi sa vaša Santos, u Brazilu, na našim se televizijskim ekranima pojavila mitska figura nogometa, odnosno Edson Arantes do Nascimento, jednostavno Pele za čitav svijet. Legendarna figura nogometa, za mnoge, iako ne za sve, najveći fudbaler u istoriji. Pelé je na četiri strane svijeta apsolutni simbol nogometa, sinonim za klasu, maštu i kreativnost u svom najčišćem obliku. U Sjedinjenim Državama je izabran za kultnog igrača koji će lansirati u zemlju zvijezda i pruga nogomet, Ragbi.
Pelé i njegov crno-bijeli nogomet
Susret s brazilskim prvakom bio je i prilika za pregled slika fudbalera Pelea, onih koje su čitave generacije natjerale na san, radost i plač. Crno-bijele slike bile su prije pedeset, šezdeset godina. Crno-bijeli koji su predstavljali neprepoznatljiv fudbal u odnosu na današnji. Peleov nogomet imao je brazilsku dušu, bila je to čista samba. Lopta između njegovih nogu bila je poput muzičkog instrumenta kojim se započinje ples radosti između protivnika koji nisu shvatili šta se događa na terenu.
Bio je to sasvim drugačiji fudbal od danas. Peleov fudbal bio je zadovoljstvo očarati, pokušati čarobnu predstavu koja može oduševiti javnost. Bio je to fudbal u kojem je svako dao svoje mišljenje tu na loptu ili tamo gdje su svi to znaliumjetnost šutiranja lopte. Današnji fudbal više nije takav. Sjajni igrači današnjice, koji nose dresove najprestižnijih fudbalskih timova na svijetu, koji zarađuju hiperbolične figure, imaju vrlo različite karakteristike.
Često su ormarići s četiri vrata, s velikim mišićnim masama, jer mora biti totalni igrači, to mora dobro se snaći u obje faze, i defanzivu i ofanzivu, mora trči, uvijek i puno. Ali, uz rijetke izuzetke, s loptom u nogama nude nepristojne naočare. Brzina igre povećala se obrnuto proporcionalno tehnici. To uzrokuje trčanje nogu, ali mozak ostaje nažalost isključen.
S isključenim mozgom, svaka mogućnost stvaranja se gasi. U fudbalu je, kao i u umjetnosti, neophodno semper juriti bello. Talent mora semper imajući priliku da pokaže svoje najbolje lice, ne može biti zatvoren u kaveze, u ime taktičke strogosti, koliko često sterilni, koliko i monotoni i dosadni. Peleov fudbal, kao onaj John Rivera, je u svojoj DNK imao uvijek upaljeno svjetlo, sposobno da osvijetli scenu, predstavom koju ne očekujete, ali koju javnost čeka.
Nije slučajno što je Peleovo pravo ime Edson, u čast Thomas Edison, onaj koji je izumio sijalicu. I sa Edson Arantes do Nascimento, zvani Pele svjetlost je bila. Svjetlo fudbala.
