Ovo ne želi da bude još jedno dosadno istraživanje koje se obrušilo na Juventus, ali želi da pokuša da razjasni, sa mogućom razumnošću, neki odlomci ne samo priče već i italijanskog profesionalnog fudbalskog sistema u kojem je klub Juventus imao vodeću ulogu i pionira skandala.
Eskalacija TV serije, u kojoj sam namjerno izostavio Superlige, Penale i Marshallove planove.
Ograničio sam se na opipljivo i provjerljivo.
Juventus je jedini italijanski klub koji je direktno umešan u sve velike skandale u poslednjih 30 godina.
Prvo poglavlje otvara se 90-ih godina gdje "zloupotreba droga nije bila kažnjena zakonom u to vrijeme", istu zloupotrebu koja prvobitno nije narušila performanse, ali koja se vremenom oblikovala “kao krivično djelo sportska prijevara ukidanjem oslobađajuće presude Apelacioni sud". Posledica kazne bi stoga bila potreba za novim suđenjem do kojeg, međutim, neće doći jer je u međuvremenu nastupila zastarelost krivičnog dela.
Godine prolaze i dolazimo do sredine 2000-ih i ona se otvara drugo poglavlje u kojoj politička sportska uvjetovanost eksplodira u svom najboljem obliku. Calciopoli. 19 izmijenjenih mečeva u učinku i rezultatu ukazuju na skandal u kojem”… bili su uključeni profesionalni klubovi, sudije, pomoćnici i brojni menadžeri, kako iz samih klubova, tako i iz glavnih talijanskih fudbalskih tijela. Timovi koje je sistem sportskog pravosuđa osudio 2006. bili su Fiorentina, Juventus, Lacio i Milan u prvoj kategoriji i Arezzo i Reggina u drugoj.
Klub koji je najviše pogođen sistemom sportskog pravosuđa bio je Juventus, proglašen krivim za "vrstu delikta udruživanja" - termin koji tadašnji italijanski sportski pravni sistem nije predvideo, ali koji je Savezni sud pravde ocenio kao kršenje člana 6 tadašnjeg Zakonika o sportskom pravosuđu u vezi sa slučajevima «sportskog prekršaja» - kasnije prevedenog u «strukturirani prekršaj...».
U tom kontekstu treba pažljivije analizirati figuru menadžera Luciana Moggija, koji se konfigurirao kao Deus ex Machina kulturnog načina upravljanja sportskim klubovima, odnosa s igračima, odnosa s tužiocima koji su uvjetovali čitav svijet fudbala.
Treće i poslednje (nadamo se) poglavlje stiže prije nekoliko sedmica, a Juventus je uvijek u prvom redu. 15 kaznenih poena proizilaze iz presude Federalnog apelacionog suda FIGC u kojoj su istaknuti "...Ozbiljno, ponovljeno i dugotrajno krivično djelo.." nakon sistemskog upravljanja kapitalnim dobitkom koji se koristi ne samo kao strukturna komponenta korporativnog bilansa, već i kao alat za preusmjeravanje sportskih performansi.
Kazna kojoj prethode ostavke, zamjene, indirektno priznanje krivice i nakon koje slijede žalbene izjave.
Tačno već.
U tom okviru u kojem se sportski klub mogao kretati i delegitimizirati zavist drugih nema nikakve veze sa tim, kao ni strastvena podrška navijača koji pokušava da odbrani boje, postoji koliko god je to moguće samo analiza činjenica i njihovih posljedica.
U ovom okviru nema prostora za sve protiv svih.
U tom okviru moramo imati hrabrosti da razumijemo i mijenjamo se bez straha od gubitka nacionalnog i međunarodnog značaja. Jer ako se fudbal boji gubitka velikog protagonista i srodnih industrija koje stvara u isto vrijeme, mora shvatiti ozbiljnu opasnost koju nosi u gubitku kredibiliteta samog sistema.
Ovim postupcima, postupcima razumijevanja i odlukama, mora se dati lucidnost i ostaviti bezbrižnost sportski bar u kojem je profesionalni fudbal konfiguriran kao jednostavan rezultat za odabir svakog dana u sedmici (do sada).
L'articolo Po pitanju zakona… From Sport rođen.
