Naša kompanija cijeni dosljednost. Dosljednost, stabilnost i čvrstina su hvaljene vrijednosti, dok nepovezanost, nestabilnost i neodlučnost postaju negativne vrijednosti koje treba izbjegavati. Ali ljudska priroda ne slijedi uvijek društvene standarde. Ambivalentnost živi u svakom od nas. Možemo voljeti i ne voljeti u isto vrijeme, voljeti i mrziti, željeti i odbacivati.
Kada se pojave te konfliktne emocije koje nas guraju u različitim smjerovima, obično doživljavamo sukob. Ne samo da se borimo da shvatimo šta zaista želimo kako bismo postupili u skladu s tim, već se i osjećamo loše zbog svoje ambivalentnosti. Osjećamo se krivim što gledamo u suprotnim smjerovima jer se pretpostavlja da to ne treba činiti.
Šta je afektivna ambivalentnost?
Ambivalentnost se odnosi na psihološki sukob između suprotstavljenih procjena, impulsa i tendencija, koji se često doživljava kao debata između alternativa koje stvaraju privlačnost i odbijanje u jednakim dijelovima. Afektivna ambivalentnost, posebno, implicira istovremeno iskustvo emocije i osjećaji pozitivno i negativno prema nečemu ili nekome.
Ovo psihološko stanje, koje uključuje rastrzavanje između suprotstavljenih impulsa, neizbježan je dio našeg postojanja. Zaista, možemo doživjeti emocionalnu ambivalentnost u mnogim područjima, od hrane do pobačaja, do eutanazije, do konzumiranja alkohola i, naravno, prema drugim ljudima ili grupama.
Zamka ljubavi/mržnje
Ta želja i nevoljnost stvara psihološki pritisak i povlačenje koji nas može na kraju staviti na kušnju ako potraje dugo. Afektivna ambivalentnost nas drži paraliziranima u nesigurnoj ravnoteži. Žongliramo tim sukobljenim emocijama, tako da se ne krećemo ni u kom pravcu, ne donosimo odluke. Naravno, to stanje može postati emocionalno iscrpljujuće na duge staze.
Zaista, emocionalnu ambivalentnost često prati visok nivo anksioznosti. Željeti i ne željeti, voljeti i mrziti u isto vrijeme, stvara emocionalnu disonancu zbog koje se osjećamo loše. Ta disonanca, međutim, ne proizlazi iz ambivalentnosti, već iz naše nesposobnosti da se nosimo s konfliktnim emocijama.
Kada vjerujemo da nam uvijek treba sve biti jasno i mrzimo neodlučnost, ambivalentnost nam mnogo smeta jer je u suprotnosti sa slikom koju imamo o sebi. To nam govori da nismo tako dosljedni i odlučni kao što mislimo. Ta psihološka nelagoda stvara unutrašnju tenziju koja nas tjera da donesemo odluku, ali pošto je to za nas nemoguće, na kraju se osjećamo gore, zarobljeni u toj želji i neželjenju.
Sve se to odražava na naše ponašanje. Studija sprovedena na Univerzitetu u Amsterdamu otkrila je da ljudi koji su iskusili ambivalentnost u vezi sa fizičkom aktivnošću ili zdravom ishranom imaju poteškoća sa vođenjem zdravog načina života, dok oni koji su bili uvereni u njegove dobrobiti nemaju toliko poteškoća u promeni navika. Ambivalentnost nas osuđuje na stanje paralize u kojem promjenama nije mjesto.
Razumijevanje uzroka emocionalne ambivalencije, ključ za njeno prevazilaženje
Afektivna ambivalentnost se ne prevazilazi borbom protiv nje, već njenim razumevanjem. Naše zapadno društvo, za razliku od istočnih kultura, podstaklo je dihotomno razmišljanje koje nas tjera da vjerujemo da su ljubav i mržnja dijametralno suprotna osjećanja. U ovom slučaju, čini nam se nemogućim da govorimo o mržnji nekoga koga volimo, a da ne upadnemo u logičku kontradikciju.
Međutim, u stvarnosti ljubav i mržnja su samo krajevi iste linije. Studija sprovedena na Normalno univerzitet Južna Kina otkrili da što više volimo neku osobu, to više mržnje možemo osjećati ako se veza završi.
Ovi istraživači su to zaključili "Što je dublja ljubav, to je dublja mržnja." Na kraju krajeva, mrzimo samo ono što nam je zaista važno. Stoga ljubav može postati plodno tlo na kojem raste mržnja. Kada ljubav postane kisela, može se pretvoriti u mržnju. U ovim okolnostima, mržnja u određenoj mjeri služi da ostanemo vezani za tu osobu kada su drugi putevi blokirani. U osnovi, pomaže u očuvanju snažne emocionalne veze koju stvara ljubavni odnos.
Ako liniju ljubav/mržnja pretvorimo u krug, shvatit ćemo da se ove krajnosti mogu dodirivati, tako da nije nerazumno osjećati ljubav i mržnju u isto vrijeme, posebno kada se fokusiramo na različite aspekte osobe ili situacije. .
Na primjer, emocionalna ambivalentnost kod partnera može se manifestirati kada razmišljamo o određenim karakteristikama koje nas privlače kod te osobe, kao što su njihova naklonost i nivo kompromisa, i, zauzvrat, setimo se drugih karakteristika koje mrzimo, kao što je neorganiziranost. ili zaboravan.
Također možemo staviti sve naše emocije u kontinuum u kojem razmatramo koliko su prilagodljive samo kada ih doživimo. Iz te perspektive, doživljavanje ljubavi i mržnje ili privlačnosti i odbijanja samo nam govori da se nalazimo u složenoj tački našeg života u kojoj treba da stanemo i razmislimo o tome šta nam se dešava. Ambivalentnost, kao i svaka druga emocija, samo je signal koji trebamo prihvatiti i istražiti.
Afektivna ambivalentnost nije problem ako je ne učinimo problemom. Tu je samo da nas podseti da smo ljudi, da imamo sumnje i pomešana osećanja. A ovo nije nužno loše. Naprotiv, to može biti motor koji nas tjera da bolje upoznamo sebe i prihvatimo sebe onakvima kakvi jesmo.
Izvori:
Conner, M. et. Al. (2021) Kognitivno-afektivna nedosljednost i ambivalentnost: Utjecaj na ukupni odnos stav – ponašanje. Pers Soc Psychol Bull; 47 (4): 673-687.
Jin, W. et. Al. (2017) Što je dublja ljubav, to je dublja mržnja. Front Psychol; fpsyg.2017.01940.
Schneider, IK et. Al. (2015) Put ambivalencije: praćenje privlačenja suprotstavljenih procjena korištenjem putanja miša. Front Psychol; fpsyg.2015.00996.
Ulaz Afektivna ambivalentnost, kada volite i mrzite u isto vrijeme objavljeno je prvo u Kutak psihologije.
