Naš mozak je nakaza reda i kontrole. Naposljetku, njegova je misija čuvati nas sigurnima, pa mora predvidjeti moguće prijetnje kako bi nas upozorio. Iz tog razloga posvuda traži uzorke koji mu pomažu shvatiti prošlost i predvidjeti budućnost.
Le pareidolije, koji se sastoji u tumačenju nejasnog i slučajnog podražaja kao prepoznatljivog oblika, kao kad vidimo sliku u oblacima, primjer je pokušaja našeg mozga da traži prepoznatljive obrasce i u kaos unese određeni red.
Čak iu svakodnevnom životu pokušavamo dati objašnjenje za ono što nam se događa. Pokušavamo shvatiti odakle dolazi buka koja nas je prestrašila ili zašto je naš partner odlučio prekinuti vezu. Moramo hitno pronaći logično značenje onoga što nam se događa. Ali ponekad možemo ostati zarobljeni u potrazi za smislom
Što je neizvjesnost veća, to je veća potreba za traženjem objašnjenja
Godine 2008. psiholozi sa Sveučilišta u Teksasu osmislili su niz eksperimenata kako bi testirali kako reagiramo na neizvjesne situacije. Kod sudionika su aktivirali osjećaj nesigurnosti i nedostatka kontrole, a zatim su ih zamolili da urone u imaginarna okruženja, poput burze, ili da gledaju statične slike na televiziji.
Otkrili su da ljudi bez kontrole imaju veću vjerojatnost da će uočiti iluzivne obrasce, kao što je gledanje slika na televizijskom ekranu bez signala, povlačenje nepostojećih korelacija u burzovnim podacima, uočavanje zavjera i razvijanje praznovjerja.
Zanimljivo, kada su ih psiholozi zamolili da izvedu vježbe samopotvrđivanja, sudionici su se smirili i prestali tražiti obrasce tamo gdje oni ne postoje.
Ovi eksperimenti su pokazali da kada osjećamo da ne kontroliramo svoju sudbinu, mozak izmišlja obrasce kako bi nam dao osjećaj kontrole zbog kojeg se osjećamo sigurnije. Očito je riječ o iluzornoj sigurnosti, ali kad je ne pronađemo, izgledi mogu biti još gori jer nam se mozak može zaglaviti u krugu traženja smisla.
Kada analiza dovede do paralize
Viktor Frankl, psihijatar koji je preživio nacističke koncentracijske logore, učinio je potragu za smislom svojom lajtmotiv. Vjerovao je da, kako bismo prevladali nedaće, moramo imati smisla za ono što nam se događa. Međutim, značenje na koje je Frankl mislio nije bilo logično objašnjenje, već osobno psihološko značenje. Razlika se može činiti suptilnom, ali je važna.
Ljudi koji pokušavaju pronaći objašnjenje za sve što im se događa upadaju u zamku: previše razmišljaju. Uobičajeno je kada izgubimo voljenu osobu, pogotovo ako je njihova smrt bila neočekivana. Prvi impuls je tražiti objašnjenje. Kažemo sebi da ako možemo razumjeti što se dogodilo, možemo to i prevladati. Ali to nije uvijek slučaj.
Ponekad možemo ostati zarobljeni u potrazi za smislom. Možemo tisuću i jedanput prelaziti na detalj koji ništa ne razjašnjava jer istina je da se nesreće događaju i ne postoji uvijek logično objašnjenje koje nas može umiriti.
Ono što naš um traži je samopouzdanje koje proizlazi iz kontrole i reda. Tražimo linearni uzročno-posljedični odnos koji nam vraća osjećaj sigurnosti koji smo izgubili. Ali kada se suočimo s neočekivanim promjenama, zavlada kaos i nepredvidivost, stoga nas traženje smisla često odvede u slijepu ulicu.
Pokušaj pronaći objašnjenje za sve ne rješava uvijek probleme. Ako upadnemo u ovu zamku, možemo čak pobrkati mišljenje s djelovanjem. Tako analiza dovodi do paralize.
Iako je to teško prihvatiti, ne uspijevamo uvijek pronaći logično objašnjenje stvari. Ne uspijevamo uvijek pronaći uzrok. Ponekad možemo samo pipati, zamišljati ili pokušavati riješiti neriješena pitanja. Doista, ponekad znanje - koje naše društvo veliča kao najvišu vrijednost - ne nudi čak ni utjehu, pogotovo kada ne možemo učiniti ništa da riješimo problem.
Ponekad ta potraga za smislom završi mučnom. Daleko od toga da nam pomaže prihvatiti ono što se dogodilo, ono nas drži u stanju poricanja, odbacujući činjenice samo zato što se ne uklapaju u naš svjetonazor. Ali ne smijemo upasti u Hegelovu pogrešku misleći da ako se teorija ne slaže s činjenicama, tim gore po činjenice. Ako ne prihvatimo činjenice, nećemo se moći prilagoditi i šanse za patnju su veće.
Prvo prihvaćanje, a zatim potraga za osobnim smislom
Teško je. Znam. Osjećamo potrebu pronaći objašnjenje za ponašanje drugih i za stvari koje nam se događaju jer na taj način vjerujemo da imamo određenu kontrolu, da postoji određeni red i logika u svijetu.
Ali postoje trenuci kada trebamo prestati razmišljati i početi prihvaćati.
To ne znači da sve moramo uzimati zdravo za gotovo i zadovoljiti se prvim odgovorima ili da se pristajemo na kognitivna lijenost, ali moramo paziti da misao ne uđe petlja, potpuno neuspješno.
Moramo prihvatiti da ne možemo sve razumjeti. Čak i ako nas opterećuje. Da nećemo uvijek pronaći razumno objašnjenje koje nas zadovoljava ili tješi. Da stvari ne odgovaraju uvijek našem svjetonazoru.
Ponekad je, radi naše psihičke ravnoteže i našeg mentalnog zdravlja, najbolje prestati se mučiti traženjem objašnjenja. Ponekad jednostavno moramo primijenitiradikalno prihvaćanje. Daj nam dopuštenje da nastavimo dalje. Pusti bol.
U tom trenutku, kada smo prihvatili ono što se dogodilo, možemo prijeći na potragu za osobnim smislom. To značenje nije logično objašnjenje onoga što se dogodilo, već subjektivno značenje koje nam omogućuje integraciju iskustva u našu životnu priču. To nije potraga za uzrocima i motivima u prošlosti, već potraga za učenjem u pogledu budućnosti.
Osobno značenje je ono što nam omogućuje da idemo naprijed. Kako Frankl kaže: “Jednom me stari liječnik opće prakse posavjetovao zbog teške depresije od koje je patio. Nije mogao preboljeti gubitak supruge, koja je umrla prije dvije godine i koju je volio iznad svega. Kako sam mu mogao pomoći? Što sam mu mogla reći? Pa, suzdržao sam se da mu išta kažem i umjesto toga sam ga pitao sljedeće: 'Što bi se dogodilo, doktore, da je on prvi umro, a da ju je žena preživjela?' 'Oh ...' rekao je, 'Bilo bi strašno za nju, mnogo bi patila!' Na što sam odgovorio: 'Vidite, doktore, poštedjeli ste sve te patnje; ali sada to mora platiti tako što će preživjeti i oplakovati njegovu smrt.'
“Ništa nije rekao, polako me uhvatio za ruku i u tišini napustio moj ured. Patnja prestaje biti patnja na određeni način kada nađe smisao, poput žrtve”.
Izvori:
Whitson, JA & Galinsky, AD (2008.) Nedostatak kontrole povećava percepciju iluzornog uzorka. Znanost; 322(5898):115-117.
Frankl, V. (1979) El hombre en busca de sentido. Herder uredništva: Barcelona.
Ulaz Traženje smisla svega može vas osuditi na poricanje i paralizu prvi put je objavljen godine Kutak psihologije.
