Grci, ljubitelji ljepote i intelekta, akrobati tijela i duše, saželi su u jednu riječ neizostavan kod za život punim plućima: καλοκαγαθία (kalokagathìa), lijep e dobro, prema kojoj fizički aspekt bio je usko povezan s dušom, bio je zrcalo, odraz, u trenutku grčke povijesti, a time i naše povijesti, u kojoj kulturna revolucija koja je animirala otok kao da šapuće i slavi ljepota e savršenstvo u svakom obliku. Ukratko, ne može biti učinkovite ljepote ako to nije usklađeno s inteligencijom.
Peto je stoljeće prije Krista kada je filozofija “lijepo i dobro” preuzima: umjetnost definira svoje karakteristike, svoje kanone koje treba slijediti, Atena vrvi od arhitektonskog sjaja, književni, kulturni i u gimnazijama, u gimnazijama, mladi su obučavali tijelo ublažitirazveseliti se, oni su zapravo, uz božanstva, oni koje će klasični kipari najviše portretirati. Primjeri za kalokagathia ubrzo su postali mladi sportaši, koji su se posvetili satima i satima vježbanja u dvoranama, središtu društva, jer škole su rođene u dvoranama.
La καλοκαγαθία nije se zaustavilo na jednostavnom estetska egzaltacija, ali iznad svega je prigrlio važnost dobrote i ljepote uma. U korijenu tjelesnih vježbi bila je nepogrešiva pažnja prema postizanju unutarnje i vanjske ljepote mladih ljudi. Zbog ovoga Grci su postali šampioni zdravlja tijela, koju su pak pjesnici opjevali povodom olimpijskih pobjeda. Olimpijske igre bile su poprište prvaka καλοκαγαθία.
Četverogodišnja natjecanja koja su u gradu Olimpiji dočekala sportaše iz svih krajeva Grčke, zahtijevala su u svojoj nazočnosti pažnju, srce, poštovanje, čast cijele nacije koja je, čekajući i tijekom svog odvijanja, čak i obustavljala ratove u tijeku, zbog svete aureole koja ih je okruživala.
Ako razmislimo o Olimpijske igre u staroj Grčkoj svakako padaju na pamet sportaši s namjerom da pokažu svoju izvedbu, paradirajući na plovcima nakon pobjede, proslavio pjesničkim sastavima kao bogovi na zemlji.
No, Olympia otkriva i drugu stranu opće poznate priče. Od ženskih Olimpijskih igara: Heráia, natjecanja u trčanju u kojima su trčale neudane djevojke u čast božice Here, a koje spominje povjesničar Pauzanija. Ovdje je cilj bio drugačiji, cilj je zapravo bila svadba i trčanje kao način da se pokaže snaga.
Iako je Pauzanija jedini koji nam govori o tim ženskim Olimpijskim igrama, svakako znamo da grčke djevojke nisu bile isključene iz tjelesnog odgoja. Osobito se u Sparti očekivalo da, poput dječaka, vježbaju svoja tijela postići onu ravnotežu koja upravlja zdravljem tijela i uma.
Grci, sve do Rimljana, koji su naslijedili tjelesnu kulturu od prvih, majstori su ljepote (kalos), ali ne površno lijepa, lijepa i dobro (agathos). A ako pridružimo Yin i Yang upoznajemo ravnotežu duše i tijela, što je Juvenal, u drugom stoljeću naše ere posvetio u maksimi muškarac zdrav u zdravom tijelu (kći od καλοκαγαθία Grčki).
Drevni su to već razumjeli. Sport spašava duše. I to su nam učenje željeli prenijeti na sve načine: osnivanjem Olimpijade, koja se i danas slavi, pjesničkim stihovima koji se još proučavaju, kiparskim djelima kojima se još uvijek ili djelomično možemo diviti.
Ako je sport tako pobožno štovan, opjevan, oblikovan i pobožan, morao je postojati jer koja je daleko nadilazila jednostavnu estetska ili narcisoidna njega tijela; postojala je poruka koju treba kristalizirati i povjeriti budućim generacijama i možda nam je Platon može pomoći razumjeti:
oni koji se posvećuju znanstvenim istraživanjima ili nekoj drugoj intenzivnoj intelektualnoj djelatnosti moraju i gimnastikom dati pokret tijelu.
Ovo je velika lekcija koju možemo izvući od starih. Da bi se osiguralo dobro funkcioniranje uma, ne možemo isključiti ispravno funkcioniranje tjelesnog. Stari nas tome uče, mi to moramo primijeniti u praksi. Tijelo je naš dom, um je putovnica koja nam omogućuje da se povežemo sa svijetom i sa svijetom. Njihova kombinacija nam omogućuje dobar rad.
Ako su Grci vjerovali su u njegu tijela kao neizostavan element za dobar život, u istoj mjeri se trebamo vratiti iskonima da bismo, počevši od škole, učili kako sport pomaže upoznati sebe, svoje granice i ujedno ih prevladati. Neiscrpna je izvor obrazovanjaizmeđu igre i discipline. Duša koja se posveti sportu je duša koja se posveti sebi, on je sretna duša.
L'articolo Grčka Kalokagathìa: ideal ljepote i dobrote u sportu Iz Sport rođen.
