Upravo je napunio 75 godina David Gilmour i možda milijuni obožavatelja Pink Floyd, rasuti po četiri strane svijeta, čekali su na njihovoj strani nezaboravan gitarist, rođendanski poklon nezaboravan…za njih. Posljednjih mjeseci, zapravo, glasovi, manje ili više nekontrolirani, govorili su o sastancima trojice bivših preživjelih članova engleske skupine, gdje su, uz samog Davida Gilmoura, bili prisutni Roger Waters e Nick Mason. Četvrti, povijesni član i suosnivač grupe, svirač klavijatura Richard Wright, preminuo 2008. godine.
Cilj ovih sastanaka bio je pokušaj uspostavljanja treninga i ponovnog pokretanja s novim umjetničkim projektima, Bilo bi to okupljanje stoljeća. Kaže se da su dvije od tri stranke vjerovale da je taj novi odlazak moguć i da su ih predstavljali Waters i Mason. Gilmour je sam bio taj koji je tu čudesnu avanturu smatrao definitivno zatvorenom. Njegove riječi izgovorene prije nekoliko dana potvrđuju njegovo razmišljanje i imaju okus rečenice. Konačan.
Pink Floyd, kraj.
U intervjuu za Gitarist, popularni američki magazin koji namiguje najvećim virtuozima gitare, britanski glazbenik definitivno zatvara vrata mogućoj rekonstrukciji Pink Floyda: "Dosta, završio sam s bendom. Učiniti to bez Richarda bilo bi pogrešno. I slažem se s Rogerom Watersom da on radi ono što voli i da se zabavlja sa svim ovim emisijama na "The Wallu". Mirna sam sa svime tim. I definitivno se ne želim vraćati i igrati stadione. Slobodna sam raditi točno ono što želim i kako želim".
Roger Waters to je odlučio prije 40 godina
Gilmourovo spominjanje Rogera Watersa sve je samo ne slučajno. Waters je njegov oproštajni korak učinio prije četrdeset godina, izdavanjem albuma "Konačni rez”, Godina 1983. Tada je on bio taj koji je tražio da i ostala tri člana proglasite priču o Pink Floydu zatvorenom. Ali tada su David Gilmour, Richard Wright i Nick Mason rekli ne i nastavili priču o legendarnoj engleskoj grupi još jedno desetljeće, i dalje pružajući nezaboravne emocije uživo, poput koncerta u laguni Venecija od 15. srpnja 1989. godine.
Tužna, ali ispravna odluka
Riječi Davida Gilmoura stavile su posljednju riječ jednom od najneobičnijih bendova u povijesti glazbe. Može se definirati kao odluka bolno, jer oduzima svaku nadu da ćemo ih opet vidjeti zajedno; međutim, to se također može definirati pravo, jer dolazi kada ste potpuno svjesni da se ono što je bilo više ne može vratiti. Pink Floyd Oni su bili tako velik, inovativan fenomen koji više nije ponovljiv. U umjetničkoj ravnoteži grupe Richarda Wrighta više nema nijemog, ali izvanrednog glazbenika i više ne može postojati taj kreativni i inovativni duh, taj genij u skladbama koje su grupu učinile jedinstvenom.
Vrijeme prolazi. Neumoljiv. Za svakoga. Uvijek morate biti u stanju prepoznati trenutak kada morate reći "to je dovoljno”, Čak i ako to košta napora. Za sve je umjetnike najteži trenutak, jer se, najčešće, poklapa s napredovanjem dobi i prepoznavanjem koje se više ne može dati, umjetnički, ono što je dato u toliko godina, zaista je teško. Mi tvrdoglavi i ostarjeli obožavatelji Pink Floyda moramo zahvaliti Davidu Gilmouru na odluci. On, Roger Waters, Richard Wright i Nick Mason, ne zaboravljajući briljantno ludilo još jednog suosnivača grupe, koji je preminuo 2006. godine, naime Syd Barrett *, povijest glazbe napisana je velikim slovima. Na nama je da divan zadatak nastaviti ga prenositi našoj djeci i unucima koji će ga pak prenositi svojoj djeci i unucima. Jer je rad Pink Floyda poput remek-djela umjetnosti ili književnosti: Eterna, samo e neponovljiv.
PS.
* Njihovom nestalom prijatelju Syd Barrett Pink Floyd posvetio je jednoj od najljepših pjesama u povijesti Rocka: "Volio bih da si ovdje".
