Racionalizacija je odbrambeni mehanizam kojem niko ne bježi. Kada stvari krenu po zlu i osjećamo se stjeran u kut, možemo se osjećati preplavljeno i stoga nismo u stanju prilagodljivo se nositi sa stvarnošću. Kada doživimo posebno prijeteće situacije za naše „ja“, skloni smo zaštititi se kako bismo održali određenu psihološku ravnotežu koja nam omogućava da krenemo naprijed uz najmanju moguću štetu egu. Vjerovatno je racionalizacija odbrambeni mehanizam najrasprostranjeniji.
Šta je racionalizacija u psihologiji?
Koncept racionalizacije datira još od psihoanalitičara Ernesta Jonesa. 1908. godine predložio je prvu definiciju racionalizacije: „Izum razloga za objašnjenje stava ili radnje čiji motiv nije prepoznat“. Sigmund Freud brzo je usvojio koncept racionalizacije kako bi smislio objašnjenja koja pacijenti nude za svoje neurotične simptome.
U osnovi, racionalizacija je oblik poricanja koji nam omogućava da izbjegnemo sukob i frustracije koje generira. Kako to radi? Tražimo razloge - naoko logične - kako bismo opravdali ili sakrili greške, slabosti ili kontradikcije koje ne želimo prihvatiti ili koje ne znamo kako upravljati.
U praksi je racionalizacija mehanizam odbijanja koji nam omogućava da se nosimo s emocionalnim sukobima ili unutarnjim ili vanjskim stresnim situacijama izmišljajući umirujuća, ali netačna objašnjenja za svoje misli ili postupke ili osjećaje drugih ljudi kako bismo prikrili stvarne motive.
Mehanizam racionalizacije, zarobljen onim što ne želimo prepoznati
U općenitom smislu, pribjegavamo racionalizaciji kako bismo pokušali objasniti i opravdati svoje ponašanje ili ono što nam se dogodilo na očigledno racionalan ili logičan način, tako da te činjenice postaju podnošljive ili čak pozitivne.
Racionalizacija se odvija u dvije faze. U početku donosimo odluku ili provodimo ponašanje motivirano određenim razlogom. U drugom trenutku konstruiramo još jedan razlog, prekriven prividnom logikom i koherentnošću, koji opravdava našu odluku ili ponašanje, kako prema nama samima, tako i prema drugima.
Vrijedno je napomenuti da racionalizacija ne podrazumijeva laganje - barem u najstrožem smislu tog izraza - jer mnogo puta čovjek na kraju vjeruje u konstruirane razloge. Mehanizam racionalizacije prati puteve koji odlaze iz naše svijesti; to jest, mi svjesno ne zavaravamo sebe ili druge.
U stvari, kada psiholog pokušava razotkriti ove razloge, normalno je da ih osoba porekne jer je uvjeren da su njegovi razlozi valjani. Ne možemo zaboraviti da se racionalizacija temelji na objašnjenju koje je, iako lažno, vjerovatno. Budući da su argumenti koje predlažemo savršeno racionalni, uspijevaju nas uvjeriti i stoga ne trebamo prepoznati svoju nesposobnost, grešku, ograničenja ili nesavršenosti.
Racionalizacija djeluje kao mehanizam disocijacije. Ne shvaćajući, uspostavljamo distancu između "dobrog" i "lošeg", pripisujući sebi "dobro" i odbacujući "loše", kako bismo uklonili izvor nesigurnosti, opasnosti ili emocionalne napetosti koju ne želimo prepoznati. Na taj način smo u mogućnosti da se „prilagodimo“ okolini, čak i ako svoje sukobe zapravo ne riješimo. Kratkoročno spašavamo svoj ego, ali ga ne štitimo zauvijek.
Neuroznanstvenici sa Kalifornijskog univerziteta otkrili su da se mehanizam racionalizacije može brzo aktivirati kada moramo donijeti teške odluke ili se suočiti s ambivalentnim sukobima, bez dugotrajnog promišljanja, jednostavno kao nusprodukt odlučivanja za ublažavanje anksioznosti, psihološkog distresa i kognitivnih sposobnosti disonanca određena samim procesom donošenja odluka.
Stoga nismo uvijek svjesni racionalizacije. Ipak, ovo poricanje će biti više ili manje intenzivno i trajno, ovisno o tome koliko opažamo više ili manje prijeteću stvarnost za naše "ja".
Primjeri racionalizacije kao obrambenog mehanizma u svakodnevnom životu
Racionalizacija je obrambeni mehanizam koji možemo koristiti, a da toga ne realiziramo u svakodnevnom životu. Možda najstariji primjer racionalizacije potiče iz Ezopove priče "Lisac i grožđe".
U ovoj basni lisica vidi grozdove i pokušava doći do njih. Ali nakon nekoliko neuspjelih pokušaja, shvaća da su previsoki. Zato ih prezire govoreći: "Nisu zreli!"
U stvarnom životu ponašamo se kao lisica istorije, a da toga nismo svjesni. Racionalizacija, zapravo, obavlja različite psihološke funkcije:
• Izbjegavajte razočaranje. Racionalizacijom se možemo služiti kako bismo izbjegli razočaranje u svoje sposobnosti i zaštitili pozitivnu sliku o sebi. Na primjer, ako je razgovor za posao krenuo po zlu, možemo se lagati govoreći sebi da taj posao zapravo nismo željeli.
• Ne prepoznajte ograničenja. Racionalizacija nas spašava da ne moramo prepoznati neka svoja ograničenja, posebno ona koja nam stvaraju nelagodu. Ako odemo na zabavu, možemo reći da ne plešemo jer se ne želimo znojiti, kad je istina da se sramimo plesa.
• Izbjegavanje krivice. Skloni smo primijeniti u praksi mehanizam racionalizacije kako bismo sakrili svoje greške i blokirali ih osjećaj krivice. Možemo si reći da će se problem koji nas brine ipak pojaviti ili misliti da je projekt od početka osuđen na propast.
• Izbjegavajte introspekciju. Racionalizacija je takođe strategija da se ne upuštamo u sebe, obično iz straha od onoga što bismo mogli pronaći. Na primjer, svoje loše raspoloženje ili bezobrazno ponašanje možemo opravdati stresom koji smo razvili u gužvi kada bi u stvarnosti ovi stavovi mogli sakriti latentni sukob sa tom osobom.
• Ne priznajte stvarnost. Kad stvarnost premaši naše mogućnosti suočavanja s njom, pribjegavamo racionalizaciji kao odbrambenom mehanizmu koji nas štiti. Na primjer, osoba u nasilnoj vezi može pomisliti da je kriva što nije prepoznala da je njen partner nasilnik ili da ga ne voli.
Kada racionalizacija postaje problem?
Racionalizacija može biti prilagodljiva jer nas štiti od emocija i motivacije s kojima se u to vrijeme ne bismo mogli nositi. Svi možemo primijeniti neki odbrambeni mehanizam u praksi, a da se naše ponašanje ne smatra patološkim. Ono što racionalizaciju čini zaista problematičnom jeste krutost kojom se ona manifestuje i njeno produženo produženje tokom vremena.
Kristin Laurin, psiholog sa Univerziteta Waterloo, zapravo je provela niz vrlo zanimljivih eksperimenata u kojima pokazuje da se racionalizacija često koristi kada se vjeruje da problemi nemaju rješenje. U osnovi, to je vrsta predaje jer pretpostavljamo da nema smisla nastaviti se boriti.
U jednom od eksperimenata sudionici su pročitali da bi smanjenje ograničenja brzine u gradovima ljude učinilo sigurnijima i da su ih zakonodavci odlučili smanjiti. Nekim od ovih ljudi rečeno je da će novi zakon o saobraćaju stupiti na snagu, dok je drugima rečeno da postoji mogućnost da zakon bude odbijen.
Oni koji su vjerovali da će se ograničenje brzine smanjiti, više su bili za promjenu i tražili su logične razloge da prihvate novu mjeru, nego oni koji su mislili da postoji mogućnost da nova ograničenja neće biti odobrena. To znači da nam racionalizacija može pomoći da se suočimo sa stvarnošću koju ne možemo promijeniti.
Međutim, rizici korištenja racionalizacije kao uobičajenog mehanizma za suočavanje obično daleko premašuju koristi koje bi nam mogla donijeti:
• Sakrivamo svoje emocije. Potiskivanje naših osjećaja može imati pogubne dugoročne posljedice. Emocije su tu da signaliziraju sukob koji moramo riješiti. Njihovo ignoriranje obično ne rješava problem, ali vjerojatno će na kraju postati inkrustrirani, što će nas više povrijediti i produžiti neprilagođenu situaciju koja ih stvara.
• Odbijamo prepoznati svoje sjene. Kada prakticiramo racionalizaciju kao obrambeni mehanizam, možemo se osjećati dobro jer štitimo svoj imidž, ali dugoročno gledano, ne prepoznavanje svojih slabosti, grešaka ili nesavršenosti spriječit će nas da rastemo kao ljudi. Poboljšati se možemo samo kada imamo realnu sliku o sebi i svjesni smo kvaliteta koje trebamo ojačati ili usavršiti.
• Udaljavamo se od stvarnosti. Iako razlozi koje tražimo mogu biti vjerojatni, ako nisu istiniti, jer se temelje na neispravnoj logici, dugoročni rezultati mogu biti vrlo loši. Racionalizacija obično nije prilagodljiva jer nas udaljava sve dalje od stvarnosti, na način koji nas sprečava da je prihvatimo i radimo na njenoj promjeni, služeći samo produženju stanja nezadovoljstva.
Ključevi za prestanak upotrebe racionalizacije kao odbrambenog mehanizma
Kada lažemo sebe, ne samo da zanemarujemo svoja osjećanja i motive, već i skrivamo dragocjene informacije. Bez ovih informacija teško je donijeti dobre odluke. Kao da hodamo kroz život povezanih očiju. S druge strane, ako uspijemo procijeniti cjelovitu sliku na jasan, razuman i odvojen način, koliko god to bilo teško, moći ćemo procijeniti koja je najbolja strategija koju treba slijediti, a koja nam nanosi manje štete i to nam dugoročno donosi veće koristi.
Zbog toga je važno naučiti prepoznavati svoje emocije, porive i motivacije. Postoji pitanje koje nas može odvesti jako daleko: "zašto?" Kad nas nešto muči ili nam je neugodno, jednostavno se moramo zapitati zašto.
Važno je ne pristati na prvi odgovor koji vam padne na pamet jer će to vjerovatno biti racionalizacija, pogotovo ako je riječ o situaciji koja nas posebno uznemirava. Moramo nastaviti istraživati svoje motive, pitajući se zašto dok ne dođemo do tog objašnjenja koje generira intenzivnu emocionalnu rezonancu. Ovaj proces introspekcije će se isplatiti i pomoći će nam da se bolje upoznamo i prihvatimo takvi kakvi jesmo, pa ćemo sve manje morati pribjegavati racionalizaciji.
Izvori:
Veit, W. et. Al. (2019) Obrazloženje racionalizacije. Behavioralne i Brain Sciences; 43.
Laurin, K. (2018) Inauguracijska racionalizacija: Tri terenske studije pronalaze povećanu racionalizaciju kada predviđene stvarnosti postanu aktuelne. Psychol Sci; 29 (4): 483-495.
Knoll, M. i dr. Al. (2016) Racionalizacija (odbrambeni mehanizam) En: Zeigler-Hill V., Shackelford T. (ur.) Enciklopedija ličnosti i individualne razlike. Springer, Cham.
Laurin, K. et. Al. (2012) Reakcija nasuprot racionalizaciji: divergentni odgovori na politike koje sputavaju slobodu. Psychol Sci; 23 (2): 205-209.
Jarcho, JM i dr. Al. (2011) Neuronska osnova racionalizacije: smanjenje kognitivne disonance tokom donošenja odluka. Soc Cogn utiče na Neurosci; 6 (4): 460-467.
Ulaz Racionalizacija, odbrambeni mehanizam kojim obmanjujemo sebe objavljeno je prvo u Kutak psihologije.
