Upravo je napunio 75 godina David gilmour i možda milioni obožavatelja Pink Floyd, raštrkani po četiri strane svijeta, čekali su na njihovoj strani nezaboravan gitarista, rođendanski poklon nezaboravan…za njih. Proteklih mjeseci, zapravo, glasovi, manje ili više nekontrolisani, govorili su o sastancima trojice bivših preživjelih članova engleske grupe, na kojima su, pored samog Davida Gilmoura, bili prisutni Roger Waters e Nick Mason. Četvrti, istorijski član i suosnivač grupe, svirač klavijatura Richard Wright, preminuo 2008.
Cilj ovih sastanaka bio je pokušaj uspostavljanja treninga i ponovnog pokretanja novim umjetničkim projektima, Bilo bi to okupljanje stoljeća. Kaže se da su dvije od tri stranke vjerovale da je novi odlazak moguć i da su ih predstavljali Waters i Mason. I sam Gilmour smatrao je da je ta čudesna avantura definitivno zatvorena. Njegove riječi izgovorene prije nekoliko dana potvrđuju njegovo razmišljanje i imaju okus rečenice. Definitivno.
Pink Floyd, kraj.
U intervjuu za Gitarista, popularni američki magazin koji namiguje najvećim virtuozima gitare, britanski muzičar definitivno zatvara vrata mogućoj rekonstrukciji Pink Floyda: "Dosta, završio sam s bendom. Učiniti to bez Richarda bilo bi pogrešno. I slažem se s Rogerom Watersom da on radi ono što voli i da se zabavlja sa svim ovim emisijama na "The Wall". Mirna sam sa svim ovim. I definitivno se ne želim vraćati i igrati stadione. Slobodna sam da radim tačno ono što želim i kako želim".
Roger Waters je to odlučio prije 40 godina
Gilmour-ova referenca na Rogera Watersa sve je samo ne slučajna. Waters je njegov oproštajni korak učinio prije četrdeset godina, izdavanjem albuma "Konačni rez”, Godina 1983. Tada je on bio taj koji je tražio da i ostala tri člana proglase priču o Pink Floydu zatvorenom. Ali tada su David Gilmour, Richard Wright i Nick Mason rekli ne i nastavili priču legendarne engleske grupe još jedno desetljeće, i dalje pružajući nezaboravne emocije uživo, poput koncerta u laguni Venecija od 15. jula 1989.
Tužna, ali ispravna odluka
Reči Davida Gilmoura stavile su poslednju reč jednom od najneobičnijih bendova u istoriji muzike. To se može definirati kao odluka bolno, jer oduzima svaku nadu da ćemo ih ponovo vidjeti zajedno; međutim, to se takođe može definirati tačno, jer dolazi kada ste potpuno svjesni da se ono što je bilo više ne može vratiti. Pink Floyd Oni su bili tako sjajan, inovativan fenomen koji nije više ponovljiv. U umjetničkoj ravnoteži grupe Richard Wright više nema nijemog, ali izvanrednog glazbenika i više ne može postojati taj kreativni i inovativni duh, taj genij u kompozicijama koje su grupu učinile jedinstvenom.
Vrijeme prolazi. Neumoljivo. Za svakoga. Uvijek morate biti u stanju prepoznati trenutak kada morate reći "basta”, Čak i ako to košta napora. Za sve umjetnike to je najteži trenutak, jer se, najčešće, poklapa s napredovanjem godina i priznanjem koje se više ne može dati, umjetnički, ono što je dato u toliko godina, zaista je teško. Mi tvrdoglavi i ostarjeli navijači Pink Floyda moramo zahvaliti Davidu Gilmouru na odluci. On, Roger Waters, Richard Wright i Nick Mason, ne zaboravljajući briljantno ludilo drugog suosnivača grupe, koji je preminuo 2006. godine, tj. Syd Barrett *, istorija muzike napisana je ogromnim slovima. Na nama je da predivan zadatak da je nastavimo prenositi našoj djeci i unucima koji će je pak prenositi svojoj djeci i unucima. Jer je rad Pink Floyda poput remek-djela umjetnosti ili književnosti: eterna, samo e neponovljivo.
PS.
* Njihovom nestalom prijatelju Syd Barrett Pink Floyd posvetio je jednu od najljepših pjesama u povijesti Rocka: "Volio bih da si tu".
